Agresivno ponašanje dece je ono što brine svakog roditelja. Agresivno ponašanje je metod koji usvajaju deca kako bi se izborila sa osećanjima kao što su bol, bes ili frustracija. Roditelji moraju da shvate da je to njihov odgovor na nešto što ne žele da bude tako kako jeste. Nemoguće je da roditelj bude smiren kada se dete agresivno ponaša. U određenim situacijama takvo ponašanje predstavlja sramotu za roditelje posebno ako se agresija ispolji pred prijateljima ili komšijama.
Možete smanjiti agresiju tako što ćete biti strpljivi i puni ljubavi. Razumite svoje dete injegova osećanja. Deca često budu isfrustrirana usled nedostatka pažnje i brige. Smanjite broj takvih situacija koje bi razdražile stanje agresije. Pustite ga da slobodno uživa u svom detinjstvu, ali granice moraju da postoje. Neophodno je da roditelji paze na decu, ali da im ne nameću oštra pravila koja su van njihovog poimanja.
Učinite da se osećaju bitnim, uvažite njihova mišljenja. Ako ih zanemarite, osećaće se loše i to će dovesti do agresije. Ne očekujte previše od deteta. Deca greše, a odrasli treba da ih ispravljaju. Opet da naglasimo, savršenstvo se ne sme očekivati od dece.
Učite ih društvenim veštinama i pustite ih da se druže sa decom približnih godina. Ovo će im pomoći da budu druželjubivi, vredni i ljubazni. Pustite ih da odrastaju prisvajajući pozitivne kvalitete koji će im kasnije kada odrastu biti od koristi. Dok se igraju, nadgledajte ih kako biste proverili da li se loše ophode prema drugoj deci. Ukoliko primetite da to čine, strpljivo ih posavetujte i upozorite da to više ne rade.
Poslednje, ali ne i najmanje bitno je, budite dobar primer svom detetu. Deca često imitiraju ponašanje odraslih. Kada se odrasli agresivno ponašaju, deca će to sigurno naučiti. Stoga je pametno da agresivnoj deci odgovorite na miran način kako bi ona shvatila da je to pravi oblik ponašanja koji treba odabrati.
Kada počne period padova roditelji se uključuju u „proces“ (naravno, iz najboljih pobuda). Oni podmeću ruke, da mališan ne padne. Počinju da vode dete za ruke, misleći da će dete tako brže naučiti da hoda. Pridržavaju detetu telo, kada pokušava da sedne ili da stoji... Ovaj spisak se može nastaviti do beskonačnosti.
Između četvrtog i sedmog meseca života, beba pokazuje veću naklonost prema onome ko joj pruža primarnu negu, što znači sa osobom koja provodi najviše vremena sa njom. One se vrlo lako identifikuju sa osobom koja im pruža najveću pažnju i zadovoljava njihove potrebe. U tom periodu počinje da se stvara anksioznost prema strancima, što je apsolutno normalna faza razvoja. Socijalizacija je vrlo bitna, ali nikako netreba forsirati bebu na bliske kontakte sa osobama koje je očigledno uznemiravaju.
Blize se novogodisnjipraznici a sa njima i fantazije o Deda Mrazu. Prirodno je da svako dete jos od malih nogu pozeli da mu Deda Mraz donese poklon. Roditelji se organizuju na razne nacine da taj dozivljaj svom malisanu uvelicaju. Poznato nam je da sa svojim irvasima Deda Mraz krece na put obilaska dece, gleda kroz prozore i prati da li su dobri, poslusni, dobri djaci.
Da naučite dete da broji je veoma prosto i uzbudljivo. Deca obično brzo uče i ponavljaju sve što čuju od drugih. Sve što je potrebno da učinite je da izdvojite malo slobodnog vremena i uključite brojanje u sastavni deo njihovih aktivnosti tokom igre. Kada nauče da broje od 1 do 5, želeće da uče sve više i više i nauče da broje dokle god mogu.
Beba prilkom izlaska iz materice prvi put vidi svet ali to nije prvi put da ga cuje. Mnogi zvuci - od muzike koju slusate do sirena na ulici – prolaze kroz zidove mirnog prostora materice i beba je na njih navikla. Mnoge bebe ce reagovati na buku odmah nakon rodjenja.